Kuća  za stanovanje u kojoj su izloženi predmeti koji su se nekada u njoj  upotrebljavali, postavljeni onako kako su bili  postavljeni dok se u njoj živjelo. U ovom objektu  također ugošćujemo posjetitelje u prostoru gdje su bile spavaće sobe i u podrumskom prostoru.

Gospodarska zgrade, koja je preuređena u prostor  na katu (nekad komora) za kuhinju  i podrumski  prostor  za točionik, suvenirnica i WC (bivša štala). U projektu se isprepliću dvije djelatnosti : "muzejska" i  "turistička". Koja će od njih prevladati ili će možda opstati zajedno, vrijeme će pokazati.

Etno kuća pod Okićem smještena je tridesetak kilometara jugozapadno od Zagreba. Nalazi se u selu Klake, udaljenom od Samobora 8 km. U neposrednoj blizini kuće nalazi se stari grad Okić (ostaci zidina).

Okićki kraj bio je u dalekoj prošlosti jedna jedinstvena cjelina koja je obuhvaćala čitavo okićko vlastelinstvo ili imanje koje se prostiralo u trokutu između Zagreba, Samobora i Jastrebarskog. Prema novoj teritorijalnoj podjeli Republike Hrvatske, okićki kraj pripada u cijelosti Županiji zagrebačkoj. Od davnine postojale su na tom području dvije župe: Sv. Marija od Okićem i Sv. Martin pod Okićem. Etno kuća pod Okićem nalazi se u podnožju šiljatog brda i ostataka zidina starog grada Okića. Selo Klake podijeljeno je na mnoštvo zaseoka. Etno kuća pripada zaseoku Jakopci (selo Klake) i župi Sv. Martin pod Okićem. Etno kuća zamišljena je kao zavičajna zbirka  dijela kulturne baštine podokićkog kraja. Svojom građom i izloženim predmetima govori o kulturi življenja prošlih desetljeća. Izloženi predmeti smještena su u tri prostorije i podrumu : gank, kujna,  hiža i pelnica. U dvorištu oko kuće na prikladan  način smješteni su oruđa i ostala pomagala gospodarskog života sela.

Etno kuća pripada obitelji Slakoper, čije se nastanjenje u okićkom kraju spominje već krajem 18.st. (preko 200 godina).

Početak stranice

Sredinom ljeta 1985.g. moja obitelj iseljava iz već pomalo dotrajale i trošne kućice i preseljava u novoizgrađenu kuću. U razdoblju od 1985. do 1995.  kuća je napuštena i pomalo zaboravljena. Povremeni  dolasci u kuću ipak nameću potrebu njenog minimalnog održavanja.
 

U ljeto 1996.g. odlučio sam malo pospremiti tavan kuće i popraviti dotrajali crijep.  Iz bezazlene akcije stvorila se neobično čvrsta želja i ideja da kuću uredim prema sjećanjima iz djetinjstva , a uz pomoć svoje majke , i stavim je ponovo u funkciju, u život, ali sada  pod vidom  Etno kuće, koja bi bila svojevrsni zavičajni muzej podokićkog kraja.  U prilog ideji svakako je išla planinarska staza i stari grad Okić (15 min), koji su osiguravali posjetitelje planinare i prijatelje kulturne baštine. Nakon ideje započinje razdoblje (1996. i 1997.g.) sanacije i uređenja. Hobi prerasta u ozbiljan i mukotrpan posao. U proljeće 1998.g. unutrašnjost kuće dobiva izvornu sliku stambenog prostora prošlih vremena. Ideja o Etno kući  postaje  čvrsta i nepokolebljiva. Tokom ljeta i jeseni 1998.g. uređujem i dvorište.

Naime, dvadesetak metara od kuće nalazi se gospodarska zgrada: nekad štala u prizemlju i komora na katu. Komora je bila za spavanje i odmor. Sada je namijenjena za kuhinju. Podrumski  prostor je namijenjen za točionik, suvenirnicu i WC (bivša štala).

Početak stranice

Kroz svoju povijest kuća je trpjela veće i manje građevinske zahvate, a sve u svrhu poboljšanja kvalitete življenja i stanovanja. Promjena krova iz slamnatog pokrova (šope) na pokrov od crijepa, te dogradnja ulaza s hodnikom učinjena je u razdoblju od 1920. do 1930. godine. Kuća se sastoji od tri prostorije - hiže, kujne i ganka, te spavaće sobe (sada prostorija za prihvat gostiju) na katu i dvije podrumske prostorije.
 

Zidovi najveće prostorije - dnevnog boravka napravljeni su od drvenih dasaka -planjki. Na unutrašnji dio zida  nanesen je tanki sloj žbuke. Zidovi i podovi kuhinje i predsoblja napravljeni su od cigle, kamena i betona. Pod u hiži načinjen je od hrastovih dasaka, a strop od dasaka pričvršćenih na noseće grede.

Glavna i najveća prostorija kuće je hiža. Sobna peć sazidana od grijaćih elemenata- pečnjaka i limenog rola smještena je u uglu zidova bez prozora. Zbog opasnosti od zapaljenja drvenih zidova, jedna strana peći  odmaknuta je (oko 40 cm) od zida. Taj se prostor zvao  zapečak, a služio je za sušenje sjemenja, sira te za spavanje male djece. Druga strana peći direktno se naslanja na zid kuhinje. Kroz taj zid (od cigle i kamena) tj. posebni otvor, ložila se sobna peć i pekao kruh. Odmah do peći   smještena je kolijevka (zipka).

Dijagonalno u odnosu na peć nalazi se stol sa stolicama i klupama , a iznad je raspelo s kipom. U blizini stola je  krevet (postelja). Soba još sadrži ormar za odjeću, te ormar s ladicama (šantuš). Šantuš je jedan od važnijih predmeta u sobi, a donijela ga je u kuću udavača kao miraz. Sastoji se od dva dijela: donjeg s ladicama za posteljinu i  gornjeg sa staklenom vitrinom. Rasvjeta je električna iz 50-ih godina, s jednom žaruljom-tanjurom  na sredini stropa.

Mašina za šivanje (singerica) smještena je uza zid s najviše dnevnog svjetla. Singerica je također predmet koji je snaha (ako je bila dovoljno imućna) donijela u svoj dom. Iznad mašine nalazi se veliko zrcalo (špigel). Svojim nagnutim položajem osigurava odraz osobe u cijelosti. 

Kujna ima tri prostora za loženje (kurenje), koji su spojeni u jedan dimnjak. Glavno je ložište  ložište za sobnu peć s priborom za održavanje vatre i pečenje kruha (greblica za pepel , lopar za kruh , metlica ). Drugo  po važnosti je ložište  za štednjak(šporet s rolom) , a služilo je isključivo za pripremanje hrane. U prostoriji se pekla (kuvala ) i rakija. Za tu svrhu  služilo je posebno ložište s bakrenim kotlom, klobukom-poklopcem i kacom (destilacijska posuda). Isto ložište bilo je korišteno u zimskim mjesecima za podgrijavanje hrane svinjama.

Na suprotnoj strani kuhinje na policama (zdelnak) smješteni su glineni lonci za mlijeko, košare za sušenje sira, ribeženi i drugo razno suđe za pripremanje hrane. Posebno mjesto zauzima stol ili škrinja (meltruga) za miješanje kruha i čuvanje ostataka brašna. Na zidanom povišenju u kuhinji nalaze se i ostala pomagala : mužar - naprava za usitnjavanje soli, šećera, maka, oraha, stepica (stepenka) - posuda sa stapom za izradu maslaca, mlinac za kavu, mak, papar,  ćup za čuvanje vinskog ili jabučnog octa , solenka, razne kuhače i mašina za mljevenje mesa.

Predsoblje sa stepenicama (gank) naknadno je dozidan nakon diobe velikog domaćinstva. U predsoblju su naprave za obradu konoplje: stupa, trlica i palica, kolovrat i rašek za namatanje preje i greben. Od ostalih predmeta izloženih u ganku važno je izdvojiti drveni sanduk (škrinju), ranije korišten za odjeću, a kasnije za spremanje žita , zatim drvene dječje saonice, vagu za brašno....

Prostor za goste (bivše spavaće sobe) na katu nalazi se desno od glavnog ulaza tj. ganka. Nako diobe domaćinstva (početkom 20. stoljeća) ovaj dio kuće dobiva novi ulaz (drvene stepenice i gank). Prostor je uređen i pripremljen za posjetitelje  tako da služi za boravak tokom ručka, za razne vrste druženja, prezentacija, predstava i slično. Interijeru je ostavljena jednostavnost i izvornost. Podovi su od širokih hrastovih planjki i prilično neravni. Zidovi su bijeli sa slikama i predmetima iz prošlosti. Od namještaja jedino je stara komoda (šantuš). Prostorija ima tehničke uređaje i instalaciju za prezentacije i prikaz kulturne baštine te mogućnost priključka na internet.

Na ulazu u prvu prostoriju podruma nalazi se stolarski alat i pribor. Središnje mjesto zauzima radni stol (hoblipank), zatim velike i male pile za drvo, razne blanjalice, ručna svrdla, drveni kutnici... U istoj prostoriji  nalazi se preša za grožđe. 

Na drugom kraju prostorije nalaze se bačve raznih veličina i naprave koje su korištene u podrumarstvu i vinogradarstvu.

U drugoj prostoriji podruma uzidana je krušna peć i ložište za kuhanje rakije.

Na dvorištu oko kuće smješteno je oruđe i ostala pomagala gospodarskog života na selu:  kola s bačvom, bačva sa šankom, bačva stol, drveni kotači -ograda  i  brenta- koš za smeće, te velika vinogradarska preša ...

Na kraju ovog pregleda  zbirke Etno kuće pod Okićem, važno je napomenuti kako većina izloženih predmeta  pripada  obitelji  Slakoper, odnosno korištena je i upotrebljavana  u njezinoj prošlosti.

Početak stranice

Većina predmeta iz postavljene zbirke vrlo je stara i trošna, te zahtijeva stručni pristup za njezinu sanaciju  i konzervaciju.

Iznimno je važno napomenuti da održavanje i očuvanje ove zbirke u velikoj mjeri  nadilazi moje financijske i druge mogućnosti. Stoga je  potreba za pomoći nadležnih, profesionalnih i  drugih adekvatnih institucija  nužna i hitna.

Uključenje i pomoć stručnih i adekvatnih institucija zasigurno bi doprinijelo , očuvanju kulturne baštine, te proširenju turističke ponude podokićkog kraja i Samoborskog gorja.

Početak stranice

Poštovani posjetitelji,

vrijeme u Etno kući   nije zaustavljeno. Ona ne živi kao povijesni relikt, već joj je pružena, za razliku od mnogih  drugih kuća toga kraja, a i drugih krajeva  Hrvatske, jedinstvena prilika da živi u svojoj povijesnosti i u novom vremenu, čuvajući izvornost i bivajući otvorena za sadašnjost i budućnost. Kuća je živjela 200 godina, uvijek nova i stara. Upravo tako i ja vidim njezinu budućnost.